Žica na čarapi

Piše: Ljiljana Bailović

Nije loše, s vremena na vreme, podsetiti čoveka sa kakvom umišljenošću osvaja i prisvaja prirodu. Sa kakvim nametnutim i izmišljenim potrebama troši, baca i rastura svoje i tuđe okvire postojanja, širi svoj habitus na sve što vidi. Sa zanimanjem sam pročitala informaciju u medijima o rezultatima istraživanja, sprovedenog u Srbiji, kakve su nam navike pri kupovini odeće, koliko kilograma odaberemo sa rafova, platimo na kasi i složimo u svoje ormane. Kažu, četvoročlana porodica – 50 kilograma godišnje. Najviše čarapa (po 8,3 komada svaki od nas), gaćica i bokserica (7,6), majica i potkošulja (5,4). Ostalo, uglavnom, pod pritiskom mode, želje da imaš i pokažeš se u boljem svetlu, kad već ne možeš sebi da priuštiš skupe, statusne stvari. Istraživanje je, naime, otkrilo da je životni vek pantalona, farmerki, majica, za trećinu ispatanika – do 12 meseci.
Moja baba (iz Perleza) sama je sadila lan i konoplju, prerađivala ih u niti i tkanje i šila odeću za celu porodicu. Još imam neke od lanenih peškira i končanih čipki njene izrade. Gajila je ona i svilenu bubu, ali za otkupljivače, svilu nisu nosili. Kad je moja majka bila mlada, postojala su profesionalna zanimanja umetničkog štopanja (poderanih) čarapa i podizanja žica na onim tankim, luksuznim – svilenim i najlonskim… Moja deca su još nosila pantalonice i haljinice prekrojene od odeće za odrasle. Sad – samo odbaciš i kupiš novo.
Mada, danas postoji i velika mreža prodavnica robe iz druge ruke, u kojima se, po pristupačnim cenama, snabdevamo upravo tom, odbačenom odećom. Doduše, svega 16,2 odsto naših potrošača. Ali, ja mislim da su ljudi lagali u toj anketi, poričući „pred svetom” da se oblače u „sekundarama”. Mi smo, većinski, suviše siromašni za 50 kilograma modnog trenda u „Zari”. Koje ćemo baciti za manje od godinu dana!
Kažu da je za proizvodnju jedne majice potrebno 27.000 litara vode, a za farmerke 10.000. Valjda je srazmerno toliko trebalo i mojoj baki za njen kilogram belog platna, od kojeg mi je ostala samo uspomena, izvezena bordo koncem (bod pokrstica). A i vinčanskim ženama. Arheološki artefakti iz Vinče (5 hiljada godina pre nove ere) svedoče da je i tada postojala moda i modni trendovi, u češljanju, odevanju, ukrašavanju. Samo što se, u neolitu, moda mnogo sporije menjala…