A deca se ne vraćaju

Piše: Milena Bečejac
Samo da vas obavestim da još nisam vratila knjigu u univerzitetsku biblioteku. Ma, šalim se. Aprililili! Knjige čitam, uredno vraćam, ali nisam napredovala dalje od predsednice odeljenja i predsednice firminog sindikata. Avaj.
Pod ruku mi je ovih dana došao tekst kolege Đorđa Vojnovića Kojota, koji je, pred neke izbore s kraja prošlog veka, objavljen u „Danasu”. Tu mi se dopao prvo naslov koji, zapravo, on i treba da privuče čitaoca „J…. izbore koji neće vratiti decu i reku u grad”.
Tekst je u Đokinom stilu, ali kraj komentara mi je baš nekako ostavio snažan utisak.
…. Nadrealno, kao slika s kraja osamdesetih. Opet Fabrika stanica. U izmaglici. Pet ujutru. Na peronu, na oguljenoj klupi, neka baba, potrošeni otpravnik vozova, pijani pesnik Voja Despotov i pijan ja. Šta više da napišem, požalio se pesnik, kada je već sve napisano… Možda nešto o vozovima koji ovuda više neće prolaziti, razračunavao se sa sobom Voja. Pa, nešto mislim, dok mi je sve to na pameti i kada mi neko izbore ponudi kao provokaciju – j…. izbore koji neće vratiti decu i reku u grad.
Šta se sve promenilo od tog vremena? Ne znam. Voja Despotov je umro 2000. godine, umro je i Đorđe Vojnović, pa ne mogu njih da pitam. Ono što sigurno znam jeste da smo na pragu izbora. I da nam opet svi obećavaju bolji život, bolje sutra, bolje prekosutra…
A danas? Danas smo tu gde jesmo. Da mašemo stranačkim zastavicama i aplaudiramo, da menjamo TV kanale čim se pojave propagandni spotovi ili da ih gledamo. Da li ćemo se i smejati ili plakati? Da uzimamo flajere koje nam dele na ulici, pijaci, da ih pročitamo ili ne – svejedno, odoše u kantu za smeće. Da li je neko video kako nam izgledaju fasade oblepljene posterima predsedničkih kandidata? Da li ćemo imati strpljenja da slušamo, nazovi, njihova predizborna sučeljavanja?
Ne znam, možda ranije nisam obraćala pažnju, ali naši malci hoće, umesto Maše i Mede, Šapica ili Štrumfova da gledaju spot sa Malim Alekom: – Hoću Vučića, plače jedan klinac, drugi kao recitaciju govori tekst iz spota koji se nazire s početka ove naše svakodnevice, oni stariji kažu da ih je Beli stalno zasmejavao…
Uglavnom, vozovi prolaze. Deca se u Zrenjanin iz inostranstva ne vraćaju. Sada za njima kreću i roditelji…