Ćemo sviramo

Piše: Milena Bečejac

Zrenjaninci su nedavno u „Sinemi KCZR” gledali film „Zarobljeno vreme” Milana Nikodijevića. Bio je i Peca Popović, rok kritičar i publicista, a sve je to bio povod okupljanja i sećanja muzičara, uglavnom rokera.
Ne znam smem li to da radim, ali, eto, hoću. Našla sam, kao insajder na mreži, neku rokersku prepisku Rock Pile i Dragan A. Pisali su o zrenjaninskoj rok sceni nekih godina. Dragan je preneo sećanja sa gitarijade, a mene je tekst nasmejao do suza, uz pomalo sete. Pa kaže…
– Otišla većina „džekilovaca” u vojsku, a ja sa Canetom, Čvorkom (jedini koji nije, eto, bio „muzičar”) i Đerom osnovao na brzinu bend imena „Galerija”. Aj da sviramo na gitarijadi, to je bila ideja. Cane gitariše i peva, Čvorak svira E, A, G prazne žice, ja kao nešto gitaru, a Đera izvlači prosek svojim fenomenalnim bubnjaranjem. Došao dan koncerta, tri pesme manje – više uvežbane, a Đera otkaže nastup navodno zbog bolesti. Sedi u publici bolestan, a neće da svira. 🙂 pa Zrenjanin je to, tek da kažem… Ali, ide priča dalje: ja da l’ da otkažem svirku, ili da nađem na brzinu nekog bubnjara – pitao sve bubnjare tamo na gitarijadi – niko neće, sve zvezda do zvezde, Zrenjanin je to. 🙂 … evo, najavili nas, Cane kaže, ajde jednu pesmu bez bubnjeva, onu laganiju, zašto sve one pank-frizure i šminka, ćemo sviramo. Čvorak izašao na binu, ne zna gde da ušteka bas u pojačalo, Cane i ja kao nešto sviramo, a kovanice lete li lete. Mene strefilo pet banki u čelo, Canetov „gibson” dobio rupe na crnom laku, a Čvorak se odjednom dere u mikrofon: … ajd, skupljaj pare!. Mi odložili gitare, skupljamo siću po bini, a Čvorak stoji raširenih ruku i dere se u mikrofon: Gađajte, ovo su komunističke grudi! Oni tamo dole potrošili municiju, mi iza bine, džepovi puni siće, Đoka Vojnović nas nešto intervjuiše, a Čvorak broji pare i viče: Dve litre vina imamo, eeeej… :). E, eto, pa zar to nije rock`n`roll? Ludo je bilo…
Jeste, to su ta, prava sećanja. Kolega Đorđe, naš muzički urednik na Radio Zrenjaninu (dok smo bili jedna kuća), bio je pun takvih priča…