Da se čita, i da se pamti

Piše: Milena Bečejac

Duga, dosadna kiša spustila se u ponedeljak na sumorni grad. U utorak je vetar počeo besomučno da duva. A činilo mi se, nekako, da će proleće, ali ono uporno beži iz ovog grada… Jeste da je februar, ali, mislila sam, brzo će proći.
Februar nam je doneo tugu. Oprostili smo se prošlog petka od našeg Saleta, kolege, prijatelja, književnika… Čoveka koji je voleo rodni grad. Onako kako je rekao Zoran Slavić: – Saša je na život gledao kao na čudo, bio je pisac čudnovate svakodnevice. Posebno je voleo svoj grad. O njemu je pisao ne osuđujući ga, ne sa lošim mislima, pisao je o njemu takvom kakav jeste sa puno ljubavi.
Tako i jeste. Pisao je Saša o ljudima, običnim, znamenitim, zaboravljenim… O događajima, mestima, građevinama… Kao što je i njegov prijatelj i drug po peru Zoltan Baba, u tekstovima „Grad koji ne primećujemo” koji su izlazili u našem listu, baš u rubrici „Grad”, pisao o skrivenom Zrenjaninu, izvlačeći na svetlost dana njegovu lepotu, ali i upozoravao da je treba štititi i zaštititi.
Sašine reportaže o Zrenjanincima zaslužuju da se nađu u posebnoj knjizi. To su priče u priči. Poput one „Umetnički gen Ani Spred” (4. avgust 2017), o tetka Ani Vukotić, čiji je bio komšija. Na Fejsbuku legendarne Tetka Ane, čiji je administrator bio Boris Trivan, još jedan Zrenjaninac koji nas je prerano napustio, jeste i fotografija na kojoj je i mali Sajo. I upravo je on, kasnije, i u vreme kada ga je bolest već udaljila od redakcije, ali ne i od pisanja, objavio ovu reportažu…
Na Novom groblju, na poslednjem ispraćaju, bio je i Zoran Kostić – Cane, frontmen „Partibrejkersa”, sada Zrenjaninac. Intervju „Zabava još traje” ( 14. april 2006), mogao bi da se nađe u udžbeniku novinarstva. Zanimljiva pitanja, duhoviti odgovori.
Bio je tog 8. februara u tužnoj povorci i Džimi Stepanof, naš sugrađanin koji više od 40 godina živi i stvara u Minhenu – radio je na filovima „Beskrajna priča” i „Ime ruže”, poznat po epskom slikarsko-stripskom ciklusu „Nibelunzi”. U rodnom gradu je, posle tri decenije, prvi put bio na otvaranju Nemačkog kulturnog centra „Haus Regina” u njegovoj kući u Žarka Zrenjanina. Pitao je kako je Saša koji mu je posvetio reportaže „Povratak na krilima Nibelunga” (14. septembar 2007) i „Prizori mitske imaginacije” (21. septembar). I te i takve priče su upravo bile ono što se čita, i što se pamti.