ETNO MANIFESTACIJA „MUŽLJANSKA SVADBA” ODRŽANA ČETRNAESTI PUT U NASELJU PORED ZRENJANINA

Sve po redu, do Svadbenog bala, kao nekada…

Svatovi su nekada u Mužlji pripremani danima, a onda bi potrajali bar tri dana, u velikom šatoru i još većem raspoloženju – pričaju žitelji ovog naselja, nadomak Zrenjanina. Danas se sve odvija u jednom danu, u nekom restoranu. Može, dokazuju savremenici, i u jednom danu, ali natenane i sve po redu, baš kao nekada… Da ne bi uskoro nestalo sve što je, ne tako davno, bilo u vezi sa svadbenim običajima Mađara u Mužlji, u ovom mestu već četrnaest godina organizuju „Mužljansku svadbu”.
Tako je bilo i u subotu, 11. maja, tokom dana u bašti Kulturno-umetničkog društva „Petefi Šandor”, kada su se „svadbari” pred veče prošetali glavnom ulicom Mužlje, a uveče u prostorijma Mesne zajednice učestvovali u završnici ove etno manifestacije. Organizatori su i ove, kao i prethodnih godina, članovi Udruženja kuvara amatera i negovatelja starih običaja „Remus”.

SVINJSKI PAPRIKAŠ NA BANATSKI NAČIN
Sve je počelo ujutro, paljenjem vatre za svinjski paprkaš, koji se zatima satima krčkao u brojnim kazančićima u dvorištu KUD „Petefi Šandor”. Dok su se kuvari družili uz kotliće, popravljali raspoloženje palinkom i vinom, na bini su se smenjivali članovi kulturno-umetničkih društava iz Belog Blata, Zrenjanina, Nove Crnje, Skula, Mužlje… I upravo tu, na toj bini mogao je da se sagleda bar deo bogatog, različitog folklornog nasleđa Banata.
Manifestaciju su otvorili Elvira Kovač, poslanica u Narodnoj skupštini Republike Srbije i pomoćnik gradonačelnika Zrenjanina Duško Radišić. Kako je rekla Elvira Kovač, očuvanje tradicije i kulture je veoma značajno, a ovakve manifestacije upravo su primer kako treba negovati stare običaje i prenositi ih mladima i generacijama koje dolaze.
Duško Radišić je podsetio da je bogatstvo u različitosti i čestitao na uspešnoj organizaciji „Mužljanske svadbe” i negovanju tradicionalnih običaja Mađara. Takođe je istakao podršku Grada ovakvim i sličnim manifestacijama, čiji je cilj njihovo očuvanje i prenošenje na buduće generacije.

DA MLADI OSTAJU I DA SE VRAĆAJU
– Želimo da doprinesemo stvaranju uslova da bude bolje, da mladi ne samo ostaju ovde, nego i da se vraćaju – naglasio je Radišić.
Potpredsednik Udruženja „Remus” Ištvan Biro poželeo je dobrodošlicu učesnicima i gostima i izrazio očekivanje da će ovo biti prijatno druženje za sve i da će i ubuduće organizovati ovakve svadbarske običaje…
Kako ističe predsednik Udruženja „Remus” Mihalj Bačo, zajedničkim snagama će nastojati da ovu manifestaciju nastave, da je održe i ostave u amanet mlađima, kako se stari običaji ne bi zaboravili, kako bi na trepezi bila jela koja su svima prijala i koja su pripremali svi članovi porodice, a kada dođu svadbe i komšije i prijatelji.
Nekada je, pričaju kuvari, na mađarskoj svadbi morao da bude i ovčiji paprikaš, a obavezno i kokošija supa. U okviru ove manifestacije u kuvanju svinjskog paprikaša su se takmičili, ali je većini, kako su nam rekli, druženje bilo važnije od pobede. Jer, razlike su – u nijansama, a ukusi su, opet, različiti…

PAPRIKAŠ – ZA PETICU
– Ocenjuje se izgled – svinjski paprikaš mora da bude lep za oči, miris – da jedva dočekaš da ga jedeš, i ukus – treba da se topi u ustima i da se dobro ukrčkaju luk, paprika, meso… I šta još, to je tajna – priča nam uz osmeh kuvar Antal, ne otkrivajući sve tajne dobrog svinjskog paprikaša…
Tu je i Eržebet Đerman, koja za sebe kaže da je prva žena vatrogasac iz Mužlje u Americi, gde živi.
– Svake godine sam ovde i radujem se svakom dolasku – kaže Eržebet. – Tu je sve ono što volim i čega se sećam u Americi. Ponosim se i zahvalnicom Gradskog vatrogasnog saveza Zrenjanin i družim se sa mojim mužljanskim vatrogascima, a volim i ukuse banatske kuhinje, posebno paprikaša.
Ukusi su bili presudni i kada je reč o izboru najukusnijeg slatkog i slanog kolača. Najvažnije je, prema rečima takmičarki, da su ih prethodne noći mesile s ljubavlju i radovale se što će ih podeliti s meštanima. A tako su, kako kaže predsednica Mađarskog kulturnog centra iz Titela Manda Latinkić, pripremale kolače ona i njene drugarice koje su već treći put na mužljanskoj svatovskoj manifestaciji.
Rakija je već druga priča. Tu, po pravilu, odlučuju dobri poznavaoci pića. Vino nije ocenjivano. A da jeste, pobednik bi, verujemo, bio neko iz Udruženja vinara „Sveti Martin” koje je pobralo već mnoge pehare, a najviše ih je sakupio Janoš Urban.
Podrška je i ovog puta stigla iz Kompanije „Gomeks i „Carske bašte”.

KROZ CENTAR SELA NA SVADBENI BAL
Pravi je spektakl u ovom mestu, iz godine, u godinu, kada kroz centar prolaze deveruše, mladenci sa pratiocima i kumovima, uz pratnju muzikanata, baš onako kako je to ovde bilo, od davnina. Malo je onih koji tada ostaju u kući, uglavnom izlaze na ulicu da vide svadbare. A oni, pravo kod sveštenika, po blagoslov, a zatim na Svadbeni bal, koji je krunski deo događaja.
Kako to nalaže tradicija, i ove godine je, u sklopu Svadbenog bala, organizovan susret deveruša i buklijaša iz Vojvodine. Običaj je da se gosti, uz pesmu prepuste kumovima koji se trude da ih što bolje ugoste. Mlade Mužljanke zatim preuzimaju ulogu manekenki i u prelepim venčanicama se predstavljaju zvanicama i gostima. Pokazale su ne samo da umeju da iznesu venčanice, već i da u njima spretno odigraju čardaš… U paru su još uzbudljivije.
Uživaju i mladenci i gosti Svadbenog bala… Bilo je i šale, „preoblačenja” u mladu i mladoženju, pokušaja „prodaje”, kako bi se zabavila publika.
A ako je ovo sve kao nekada, onda je sigurno da je bio i ostao čardaš, taj iskonski pratilac mađarskih svadbi i veselja. I kome srce ne zaigra kada ga čuje, taj srca – nema. Branka Jajić

Branka Jajić