KASNO LETO ZRELIM PLODOVIMA DARUJE VREDNE RATARE, A DIVNIM PEJSAŽIMA ONE KOJI SVRATE U ARADAČKI ATAR

Život teče u laganom ritmu…

Kraj avgusta i početak septembra vreme je žetve suncokreta. Ratari koji su ovu uljaricu posejali u okolini Aradca nisu nezadovoljni prinosom, ali ističu da je vreme više pogodovalo kukuruzu.
– Prinosi su skromniji nego što smo očekivali – kreću se 12-13 metara do 17-18 metara, u zavisnosti od parcele. Vremenski uslovi su bili povoljni, ali više za kukuruz, bilo je nešto kiše, što suncokretu ne odgovara. Ipak, reklo bi se da je ovo jedna prosečna godina, bar što se suncokreta tiče – kaže neposredno po žetvi poljoprivrednik Pavel Pekar iz Aradca.
Ovo selo nadomak Zrenjanina poznato je i po proizvodnji vina, pa su tu vinogradi koje, osim bogatih grozdova, krase i maštovita strašila. Neki vinogradari su se baš potrudili da uteraju strah u kosti lopovima, pa su ih obukli u stare policijske uniforme.
Tišinu prirode, cvrkut ptica i šuštanje lišća s vremena na vreme prekine plinski top koji treba da prestraši ptice i sitnu divljač…
Na obližnjem pojilu za stoku, kao u neka davna vremena, život na prvi pogled izgleda idilično. Avgustovska žega naterala je ovce da se zbiju jedna uz drugu kako bi bar tako svoje glave zaštitile od sunca. Pastiri ih pažljivo strižu. Doduše, vuna je na tržištu ispod cene, ali je bar ovcama lakše.
Okolo trčkaraju pulini, ovčarski psi, kao i koze, ovce, goveda. Svi čekaju da poteče bunarska voda sa đerma koja je hladna i osvežava, ali zna i da nestane na neko vreme, pa se opet pojavi.
Uostalom takav je Banat, naoko miran, lenj i lagan, a ipak nepredvidiv.
TEKST I FOTO: JOVAN NJEGOVIĆ DRNDAK