KOMAD „OSAM ŽENA”, PREMIJERNO IZVEDEN NA DAN ZRENjANINSKOG POZORIŠTA

Porodična saga – ubica je među nama

U kući na imanju odsečenom od sveta, jednog naizgled idiličnog jutra, osam žena saznaje da je čovek od kojeg svaka od njih zavisi – ubijen. Sve su osumnjičene, jer imaju motiv koji je, pre svega, uslovljen materijalnom i emotivnom situacijom. Ovako bi se najkraće mogao napisati siže predstave „Osam žena” po tekstu francuskog pisca Robera Tome, premijerno izvedene u četvrtak, 15. oktobra, na Dramskoj sceni Narodnog pozorišta „Toša Jovanović” kada teatar obeležava svoj dan.
Režija je poverena mladoj rediteljki Tari Manić, a dramatizacija Vuku Boškoviću. Postavku čine glumice – Edit Tot Miškeljin, Sanja Radišić, Snežana Kovačev Čelar, Vesna Varićak, Nataša Ilin i Nataša Luković potpomognute gošćama Isidorom Vlček i Milenom Božić. Jedini muški lik dočarao je Mirko Pantelić.
Likove žena koje upoznajemo u predstavi susrećemo i u svakodnevici. Sklone su lažima, prevarama, obmanama, intrigama, ambiciozne su i lukave, često upadaju u komične situacije, ali čvrsto rešene da ostvare zacrtano. Sa druge strane, svaka je emotivna, slaba i ranjiva, na šta utiču situacije u kojima se nalaze, što je i glavna odlika koja ih razdvaja.

OSUMNJIČENE I DETEKTIVKE
Edit Tot Miškeljin je sa puno truda iznela lik Gabi, Marselove žene. Ona uživa u raskoši i vodi računa da nijedan deo nasledstva ne ode u pogrešne ruke. Upoznata je sa muževljevim poslovima i onim što joj po zakonu pripada.
Suprotnost joj je usedelica Avgustina, njena neurastenična i razmažena sestra koju tumači Sanja Radišić. Nije prvi lik i karakter sa kojim se ova glumica susretala tokom karijere i publika je već imala priliku da je gleda u sličnim ulogama.
Snežana Kovačev Čelar se nakon duže pauze vraća na scenu, ovog puta kao Majka (baba). Kako je nedavno izjavila, želela je da radi upravo na ovom tekstu i izgradi kompleksan i zanimljiv lik, što je i pokazala publici. Dočarati lik „stare dame”, alkoholičarke i sebične žene koja gleda kako, pre svega, sebi da udovolji – bio je njen glavni zadatak. O njoj računa vodi Lujza, koja je u porodicu došla na vrlo zanimljiv način. Vesna Varićak se izborila sa svojom rolom oblikujući je sa mnogo znanja i iskustva.
Katarina i Suzan su sestre, tinejdžerke, a uloge su dodeljene Isidori Vlček i Mileni Božić. Prva se sa posebnim „poklonom” vraća sa prestižnog londonskog koledža kako bi sa porodicom provela praznik, dok druga „guta” detektivske i krimi romane koji će je nagnati da i sama preuzme ulogu detektiva.
O devojkama, ali i ostalim zahtevnim ženama, brine gospođa Šanel, kuvarica, čije će tajne isplivati na svetlost dana. U ovako zahtevnoj roli publika do sada nije imala priliku da vidi Natašu Luković, koja je briljirala i pokazala da joj nijedan žanr nije stran.
Životi sedam žena će se promeniti kada po misterioznom pozivu u kuću bane Pjereta, Marselova sestra. Nataša Ilin je na svojstven način izgradila ovaj lik koji će nasmejati publiku, ali i intrigirati pojavom i karakterom tokom predstave.
Mirko Pantelić je ovog puta gospodin Marsel, beskrupulozni biznismen koji novcem i poklonima „kupuje” pažnju i ljubav demonstrirajući svoju moć. Kada je potrebno zna svakog da postavi na svoje mesto sve dok…

SOBE KAO KALUPI
Dramski tekst je jednostavan, a radnja komada pitka i razumljiva. Ono što se izdvaja jesu dobra režija i vrhunska gluma koja pažnju publike drži u fokusu.
– Što se adaptacije tiče, tekst predstave prati original u velikoj meri. Dodati su mu flešbekovi, malo je osavremenjen jezik replika i tekst je iščitan kroz jedinstvo vremena i radnje, te je izbačena tročinska struktura i svedena je na vremenski kontinuitet – rekla je rediteljka. Tara Manić je pokazala da odlično barata rediteljskim zahtevima, a svetski popularni whodunnit žanr (detektivski triler) bez problema je postavila na zrenjaninsku scenu. Predstava se igra na prvoj liniji, a kada je potrebno junaci se povlače u svoje „sobe” u dubini scene. Idejno rešenje u vidu bokseva/kutija na simboličan način prikazuje unutrašnja stanja likova i njihovo povlačenje u sebe. Stešnjenost i „guranje” individue u kalupe odlika je onoga što nam se danas sve češće dešava i nameće.
Posebno odabrani, moderni kostimi oslikavaju karaktere junakinja. Za ove elemente zadužena je Selena Orb, a asistirala joj je Blagovesta Vasileva. Zrenjaninac Dejan Kolarov uradio je koreografiju. Muzička saradnica je Ana Aleksić Šajrer, asistentkinja rediteljke je Isidora Kulenović, inspicijentkinja Jelena Ristić, a suflerka Ivana Titin. Šef scene je Srđan Vekecki, a dekorateri Siniša Markov, Dragan Lekić, Aleksandar Skokin i Marko Popov. Rekvizita, svetlo i ton – Aleksandar Došen, Aleksandar Brustul i Jelena Pantelić. Za garderobu, šminku i krojačke radove zadužene su Verona Sekač, Cvija Đuričin, Draginja Puškarić i Aranka Aleksić, a za stolarske, slikarske i farbarske radove Goran Janačković i Miroljub Milićev.

Miroslava Malbaški
Foto: Marijana Janković