Korona „preti” da poveća siromaštvo

dr Dejan Molnar,
vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku prosečna neto zarada (bez poreza i doprinosa) je u avgustu 2020. godine u Srbiji iznosila 58.513 dinara. Narodna banka Srbije je objavila da je kurs dinara prema evru u istom mesecu bio 117,59 dinara, što znači da je prosečna neto zarada bila 497,6 evra, te da se ponovo spustila na nivo ispod „famoznih“ 500 evra.
Pri tome, zaposleni u javnom sektoru su u tom mesecu u proseku zarađivali 66.492 dinara (565,5 evra), dok su ostali zaposleni ostvarivali prosečnu zaradu od 55.081 dinara (468,4 evra). Tako je prosečna plata u javnom sektoru avgusta 2020. bila čak za 20,7% viša od one van javnog sektora. Minimalna zarada koju prima oko 350.000 ljudi iznosi 30.000 dinara (255 evra). Treba imati u vidu i da je medijalna neto zarada u našoj zemlji avgusta 2020. godine iznosila 45.000 dinara, a to znači da je polovina zaposlenih (oko 1,1 milion) zarađivala do 382,6 evra.
Sa druge strane, Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje je u svom „Statističkom mesečnom biltenu“ za avgust objavio podatke o broju penzionera i iznosima njihovih penzija. U Srbiji ima 1,7 miliona penzionera čija su prosečna promanja 27.758 dinara (236 evra). Međutim, detaljnijim uvidom u podatke PIO fonda pažljiviji analitičar može doći do značajnih saznanja o tome da i unutar kategorije penzionera postoji izražena nejednakost u pogledu visine penzije. Naime, oko 890 hiljada penzionera (čak 52,3%) prima manja od 25.000 dinara (212,6 evra) mesečno.
Kada se uzme u obzir da je, prema podacima Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija, prosečna potrošačka korpa u julu 2020. godine „vredela“ 73.725 dinara, a minimalna 38.325 dinara, jasno je kako većina građana u Srbiji živi.
Za pokriće prosečne potrošačke korpe potrebno je oko 1,25 prosečnih neto zarada, a isto toliko minimalnih zarada je treba za minimalnu potrošačku korpu. Više od tri četvrtine od ukupnog broja penzionera (oko 1,3 miliona) ima penzije koje nisu dovoljne za pokriće minimalne potrošačke korpe.
Kada se iz ovog ugla sagledaju činjenice, proizilazi da oko 2,3 miliona ljudi (1,3 miliona penzionera i oko jedan milion radnika) imaju mesečna primanja koja nisu dovoljna za pokriće minimalne potrošačke korpe. Za prosečnu potrošačku korpu dovoljne penzije ima tek oko 45.000 penzionera (svega 2,6% od ukupnog broja).
I dalje je veoma neizvesno kako će pandemija delovati na ekonomsku aktivnost u narednom periodu, naročito tokom predstojeće jeseni i zime. Ukoliko se ostvare predviđanja da će u privatnom sektoru doći do pogoršanja situacije i da će više desetina hiljada ljudi ostati bez posla, to u kontekstu navedenih podataka o ekonomskom položaju (životnom standardu) naših građana znači da će doći do rasta nejednakosti, kao i da bi značajan broj ljudi mogao da „sklizne“ u siromaštvo. Sve teža materijalna (ekonomska) situacija bi verovatno pogodovala i raspirivanju društvenih tenzija.