Leto, a hladno je…

Piše: Milena Bečejac

Stiglo je 20. juna u 23 sata i 45 minuta. I niko ga nije primetio. Malo sunca, mnogo kiše, sve tmurno… Vode po ulici, na trotoarima, sve više, iz dana u dan. A kada nema sunca, nema ni one vedrine, i opuštenosti, uživanja… Leto 2020. godine trajaće 94 dana. Eto, koliko smo ih već potrošili na pljuskove, koji podižu vodostaj na rekama – Begej je u gradu je već porastao, ali je kritičnije na drugim rekama. Mada, i Begej, onaj stari, znao je da poplavi grad – hroničari su zabeležili da je to bilo 1816, 1838, 1940, 1965. i 2003. godine.
Ali, kao što dodole prizivaju kišu, nadam se da će ovih nekoliko rečenica iz naše svakodnevice, doneti sunčane dane…
Ne mogu da verujem da su ove godine testovi za završni ispit osmaka, i to kombinovani, provaljeni. To se toliko često dešava, da niko tu više nije pametan. Samo, dok su se ranije testovi prodavali na Zelenom vencu (u to vreme, testove su đaci radili u srednjim školama), sada su tu mobilni telefoni. U novijoj istoriji nadležnog ministarstva to se dogodilo i 2013. i 2019. godine…
Tako, eto, ne pomažu ni mere obezbeđenja, ni policijska pratnja.,. Testove uvek ima ko da „provali“.
Izbori su prošli. I to je to. Gledala sam na TV (direktno uključenje): u Glavnom izbornom štabu naprednjaka, radost i ushićenje. Sa sve trubačima. Pa se, u očekivanju lidera Aleksandra Vučića, i kolo zaigralo – pa ožeži, pa ljuljaj, pa veselo, veselo, samo nek je veselo, uglavnom bez maske jer – one su već spale… I svi zbijeni kao sardine u kutiji. Kao da još ne važe vanredne mere zbog korona virusa. Kad je bal, neka je i sa virusima…
Zašto ovo veselje pominjem u rubrici koja je posvećena gradu? Zato što su zrenjaninski maturanti imali svoj ples na glavnom trgu (sa maskama). I to je bilo lepo, i lepa slika iz našeg grada putovala je internetom. Ali, maturanti su želeli i da se malo provesele sa trubačima. Jer, godinama ovde dolazi orkestar Ace Zmije. To im nije bilo dopušteno, i to je sasvim u redu jer u ovoj situaciji tako nešto zaista nije bilo moguće…
Problem je,zapravo, u tome što za nekoga mere važe, za nekoga ne…