MIROSLAV ĐURIĆ O POLOŽAJU MALIH PREDUZETNIKA U NAŠEM GRADU

Potrebno je više istinske podrške

Najugroženiji u ovom trenutku su vlasnici ugostiteljskih objekata i turističkih agencija, pružaoci usluga koje su vezane za direktan kontakt sa ljudima. Oni od početka vanrednog stanja nisu bili u mogućnosti da rade, dok su ostali radili smanjenim intenzitetom, smatra preduzetnik Miroslav Đurić, vlasnik auto perionice „Čepac”, predsednik Opšteg udruženja preduzetnika u Zrenjaninu, parlamenta preduzetnika Privredne komore Srbije i Poslovnog saveta Grada.
On dodaje da će malim preduzetnicima pomoć bilo kakve vrste biti značajna da održe poslovanje jer su i inače bili najugroženiji zbog nesklada i nesrazmera između onoga što se priča i piše da će za njih biti urađeno i onoga što se u praksi primenjuje.

Vlada je donela paket ekonomskih mera za pomoć preduzetnicima, kako oni to komentarišu, da li su zadovoljni?
– U Zrenjaninu ima 3.500 preduzetnika sa više od 6.000 zaposlenih. Važno je istaći da je preduzetništvo bilo u dosta teškom i nezavidnom položaju i pre vanrednog stanja. Što se tiče mera Vlade koje su predložene kao pomoć u prevazilaženju ove ekonomske situacije, smatramo da one imaju nekoliko faza.
Na početku je rečeno da će svi preduzetnici i njihovi zaposleni moći da ostvare pomoć države uz uslove koji su objavljeni. Vremenom su se menjali i još uvek se menjaju uslovi, pa je nejasno ko i kako će moći da dobije finansijsku pomoć. Mislimo da je moralo brže da se reaguje i da je podrška već trebalo da bude realizovana. Nisu sve delatnosti podjednako ugrožene, nužno je da i sami preduzetnici budu uključeni u donošenje odluka Vlade i Ministarstva finansija, kao konsultanti koji zaista mogu biti od pomoći. U celini, predložene mere su dobre, onima koji ih budu koristili mnogo će značiti. Možda bi ova situacija mogla da bude prekretnica, kako u poslovanju preduzetnika, tako i u društvu i životu.

Kakva će biti situacija nakon ove krize?
– Ovo je tek početak teške i dugotrajne borbe za očuvanje zdravlja i života ljudi, ali i privrede i ekonomije. Mislim da građani nisu svesni da će poslovanje biti neuporedivo teže nego do sada. Posla ni izbliza neće biti koliko je bilo, a redovne obaveze će morati i dalje da se plaćaju.
Postoje oni koji su radili smanjenim kapacitetom, zatim oni koji jedan vremenski period nisu radili uopšte, zbog čega ćemo imati zbirno velika dugovanja iz tekuće godine, a objektivno manji obim posla.
Ovu godinu je država finansijski rasteretila, ali će obaveze od januara 2021. godine morati da se izmiruju. Pritom, nije sigurno da li će i kada život biti vraćen u normalu, odnosno kada će istinski preduzetnici moći da rade punim kapacitetom. To je slika poslovanja na dnevnom nivou.
Ne treba zaboraviti da ima onih koji proizvode i izvoze, zatim turističko-
ugostiteljskih delatnosti i još raznih grana koje su vezane za inostranstvo, tu se ljudi interno suočavaju sa poteškoćama u sopstvenim državama, i da ne nabrajam dalje. Zastrašujuća je i pomisao na to. Teško će biti, ali idemo dalje da se suočavamo sa novim izazovima.

Da li je i u kojoj meri olakšano poslovanje?
– Preduzetništvo je fleksibilan sektor koji može brzo da se prilagodi, ali nam je potrebno više istinske, a ne deklarativne podrške. Od uvođenja vanrednog stanja mi smo u koordinaciji sa lokalnom samoupravom koja je već reagovala u okviru svojih ingerencija. Jedna od prvih olakšica je smanjenje visine zakupa objekata koji su u vlasništvu Grada, dok je preostala dugovanja moguće isplatiti u više rata. Apelovali smo i na ostale da olakšaju uslove poslovanja preduzetnicima. Imamo apsolutno razumevanje kada je u pitanju lokalna samouprava. Znamo da su njihove ingerencije daleko manje u odnosu na Republiku, za koju bismo voleli da nas prepozna kao sektor koji je vrlo značajan za državni prosperitet, što se pokazalo kao dobar model razvoja i u zemljama Evropske unije.

Kako mogu da se reše problemi preduzetnika koji nisu samo posledica pandemije?
– Možda je zaista došlo vreme da se reše pitanja koja se godinama unazad ne rešavaju. To su rad i finansiranje opštih udruženja, smanjenje ogromnog broja fiskalnih i parafiskalnih nameta nepoznatog porekla, smanjenje poreza i doprinosa srazmerno ekonomskoj snazi preduzetnika, te izmena člana zakona koji propisuje da mali preduzetnik i dalje odgovara svom svojom pokretnom imovinom za nastale obaveze. Takođe su potrebne izmene obrazovnog sistema, školovanje zanatlija za zanimanja koja su deficitarna, kao i vraćanje dostojanstva preduzetnicima.

Miroslava Malbaški