NAŠA TEMA: DEMOGRAFSKA KRETANJA – ŠTA ZRENJANINCE MOTIVIŠE DA ODU ILI OSTANU?

Trbuhom za kruhom, ili…

Veliki gradovi, bogatije i razvijenije sredine, nude više mogućnosti da se nađe posao i bolje zaradi, te su ovakvi egzistencijalni razlozi uvek glavni pokretač migracionih kretanja. S druge strane, istraživanje Geografskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, pokazalo je da je osnovni razlog za ostanak u mestu stalnog boravka najčešće emocionalne prirode, tj. vezanost za porodicu i prijatelje. Istraživanje je sprovedeno među 3.400 građana Leskovca, Užica, Zaječara i Zrenjanina, a rezultati su objavljeni u junskom broju lista „Novosti”.
Tim povodom istraživali smo kakva je situacija u Zrenjaninu i šta naše sugrađane zadržava ovde, ili ih odvlači od grada na Begeju. Da li su Zrenjaninci spremni da ostanu u svom gradu, privučeni obećanjima da stižu velike investicije koje će upošljavati mnogo ljudi?

ČEŠĆI ODLASCI NEGO DOLASCI
Srednjobanatski okrug je u 2018. godini imao ukupno 2.102 doseljenih, od čega 1.043 njih su se doselili iz drugih oblasti. Ukupno se iselilo 2.545 lica, dok se od ovog broja ukupno 1.486 lica odselilo u druge oblasti.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u 2018. godini ukupno je 122.193 lica promenilo mesto prebivališta u Republici Srbiji. Prosečna starost lica koja su promenila prebivalište je 34,2 godine (za muškarce 34,8 a za žene 33,6). Sa stanovništva ekonomske aktivnosti, učesnici u migracijama su izdržavana lica sa 58 odsto, aktivna lica 34 odsto, dok je udeo onih sa ličnim prihodom osam odsto, navodi se na sajtu Zavoda.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u prošloj godini su region Beograda, ali i Vojvodine, ako je posmatramo kao celinu, imali pozitivan migracioni saldo.

JEFTINA RADNA SNAGA – PREDNOST
– U savremenom svetu migracije su posledica neoliberlane ekonomske geografije: bogatstvo i moć koncentrisani su na malom prostoru. Najsposobniji i najvitalniji delovi stanovništva kreću se ka tim lokacijma. Neoliberali u Srbiji ističu da je naša komparativna prednost jeftina, tj. nekvalifikovana radna snaga. U takvom konceptu ekonomskog razvoja nema nikakave perspektive za obrazovane ljude – oni postaju tehnološki višak. Dodatni problem je partijska uprava u kojoj vladajuće stranke u potpunosti monopolišu zapošljavanje u državnoj administraciji i javnim službama. Dok ljudi sa kupljenim diplomama vladaju, onima koji su mukotrpno sticali znanje ne preostaje ništa drugo nego da beže iz zemlje – ističe Miroslav Samardžić, politikolog.

ODLASCI ZAPOČINjU STUDIJAMA
Mladi Zrenjaninci najčešće odlaze u Beograd i Novi Sad, pre svega na studije, da bi pojedini, kasnije ostali da tamo i rade.
Tako će se i dvadestčetvorogodišnji sugrađanin Aleksandar Maričić ipak bliže vezati za susedni Novi Sad – upravo sa drugom traži stan koji bi u ovom gradu iznajmili, budući da ga u narednim mesecima, kada završi master studije na Fakultetu tehničkih nauka, tamo čeka i posao.
– Iz Zrenjanina sam otišao pre pet godina na studije softverskog inženjerstva u Novom Sadu. Tada nisam još imao konkretnu ideju gde ću u budućnosti živeti i graditi karijeru. U međuvremenu sam postao stipendista jedne firme, gde me očekuje i posao, tako da sam se vremenom više usmerio na Novi Sad. Sada prvi put tražim i stan tamo, jer sam do sada živeo u studentskom domu. Iako je dobar deo mog društva u Novom Sadu, u Zrenjaninu su i dalje porodica i bliski prijatelji, tako da se nisam potpuno odvojio od rodnog grada. Rekao bih da su bolje mogućnosti za posao i obrazovanje najvažniji razlog zašto mladi napuštaju Zrenjanin – kaže Aleksandar.
Još jedan sugrađanin odlučio je da se preseli, ali u Beograd, i to pred kraj studija računarstva i automatike, takođe na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu.
– Na ovaj korak opredelio sam se zbog većih poslovnih izazova i projekata na kojima mogu da steknem veliko znanje i iskustvo. To mi može pomoći kasnije za pokretanje posla, možda i u Zrenjaninu gde je IT oblast u povoju. U budućnosti, ukoliko se poklope stvari, povratak je moguć – kaže Bojan Piljak.

NA SELU SE IPAK MOŽE ŽIVETI
Migracije stanovništva su obično iz manjih u veća mesta. Ima situacija, doduše manje, da ljudi napuštaju grad i odlaze na selo da žive. Jedan od primera je porodica Kipić iz Lukićeva.
Glava kuće Luka i njegova supruga Jelena, oboje fakultetski obrazovani, rade u Zrenjaninu, ali su za mesto stanovanja i podizanje svoje kćerke Sofije odabrali Lukićevo. Ne isključuju mogućnost da se u budućnosti negde i presele, ali kažu da Lukićevo, kao selo, uopšte nije loše mesto za život i podizanje deteta.
– Zrenjanin je centar oko kojeg se sve vrti. U gradu imate veliki izbor za školovanje deteta, razne sportske aktivnosti kako za vas, tako i za porodicu, pozorište, bioskop. Naravno, ne treba zanemariti blizinu radnog mesta. Selo, u ovom slučaju Lukićevo, je mirno, sigurno mesto na kome možete da „napunite baterije” i odmorite se – započinje priču Luka Kipić.
Na pitanje šta je glavni problem u Lukićevu, odnosno šta treba preduzeti da se više mladih parova vrati na selo, Kipić odgovara:
– Našem mestu fali saobraćajna infrastruktura. Pod tim prvenstveno mislim na novi put, koji bi, ako bi se napravio, skratio rastojanje sa sadašnjih 12 na svega 5 kilometara. Zamisilite koja bi to ušteda bila u vremenu, novcu i svemu ostalom. Drugi problem je autobuski prevoz, to jest nedostatak istog. Prosto nemamo dovoljno autobusa prema selu i iz sela, a oni što dolaze, kasne ili uopšte ne stignu. To je veliki problem za naše ljude jer vi morate stići na posao na vreme. Zato mnogi imaju kola, dok se ostali snalaze kako znaju i umeju.
Uticaj na zaposlenost i ostajanje ljudi imaju i novootvorene strane kompanije na teritoriji grada. Najveća od njih svakako je „Drekslmajer” (Draexlmaier) koja se bavi proizvodnjom kablovskih snopova za automobilsku industriju, koja trenutno zapošljava 6.000 radnika, a zbog proširenja proizvodnih kapaciteta raspisuje konkurs za nova radna mesta. Nije novina da zaposleni u ovoj firmi dolaze iz svih okolnih sela, ali i Kikinde…
M. Malbaški, Ž. Mišić i M. Maričić