Ne zovite nas više…

Piše: Milena Bečejac

Dooobar dan.
Dobar dan.
Ovde … iz agencije… Znate, čestitam, postali ste dobitnik vredne nagrade…
Molim?
Eto, očekuje vas vredna nagrada ako tačno odgovorite na pitanje koja reka protiče kroz Zrenjanin.
Ne znam, kažem ja, a s druge strane žice ubeđuju me da napnem moždane vijuge i da se setim koja je to reka u gradu u kome živim.
E, verujem da se i vama događa da vam u bilo koje doba dana, uključujući i rano jutro, zazvoni telefon i da vam uglavnom razdragani glas saopšti tako radosne vesti, plus da vas pozove na ručak na koji treba da pozovete i vaše mile i drage, da saslušate prezentaciju, dobijete poklon, a kupovina nije obavezna.
Ili, zovu vas da dođete na besplatnu zdravstvenu dijagnozu a da za to odvojite tri sata, baš posred radnog dana. Jer, zdravlje je zdravlje, šta tu ima da se štedi.
Ili. Anketa.
Halo, ovde agencija… Bavimo se ispitivanjem javnog mnjenja… da li biste nam odgovorili na neka pitanja u vezi sa politikom… Kažem da ne želim, pa mi besno tresnu slušalicu. Ali, uglavnom su ljubazni. Osim što bi sve da znaju – te koliko nas ima, te gde pazarimo, šta pazarimo, zašto to činimo tu i tu, a ne tamo i tamo…
Telefonski pozivi postaju prava dnevna mora. U redu, jasno mi je da oni koji zovu u ime nekoga, na taj način zarađuju, pa se trudim da na kulturan način završim razgovor. Samo, nije mi jasno ko to daje prava raznim agencijama, proizvođačima i ostalima da narušavaju nečiju privatnost i mir. Očito, već toliko puta pominjani „veliki brat” se uvukao u našu svakodnevicu i obasipa nas pozivima. Recimo, samo danas, naša firma, povodom jubileja daje popust, pa sad možete naš čuveni proizvod da kupite po povoljnoj ceni. Kažem da je povoljna cena za nas velika, hvala na ponudi… Šteta, vajka se nepoznati sagovornik, ne znate šta propuštate…
Znam. Propuštamo kućni mir. I pravo na privatnost. I, hvala, ne zovite nas drugi put…