Nebojša od Zrenjanina

Piše: Milena Bečejac

Prelazim ti ja preko Žutog mosta. Avgustovska vrelina, sparina… Odjednom, vetar u kosi, talasi na uglavnom mirnom Begeju, biciklistu koji prolazi zanese na moju stranu… Pomislim, eto, malo svežine. A onda se setim priče Nebojše od Zrenjanina koju je postavio na svojoj Fejsbuk stranici, a koja se planetarno raširila jer su je i dnevne novine prenele… Jedan deo svakodnevice duhovito opisan (prepričavanjem gubi smisao, pa je nađite i pročitajte sami). Meni je stalno na umu: „A kad malko podivlja ondaK svi idemo u istom pravcu, i ptice, i najlon kese i babe, deca, kere, biciklisti, ko ‘oće i ko mora”…
Ima Nebojša od Zrenjanina mnogo dobrih priča. Toliko dobrih da ih na društvenim mrežama mnogi svojataju, kao baš su ih oni napisali, pa se to onda širi dalje, i svi ispadaju pametni kako su lucidno opisali kako se u Zrenjaninu borimo protiv komaraca. Neki se potpišu, neki napišu „Evo kako jedan Lala…”. Naravno da to nije prijatno, ali, ne vredi, svi bi da su kao Nebojša.
Zapravo, htela sam da kažem da ima ljudi koji imaju urođeni smisao sa humor i znaju da ga pretoče u priču. E, sad, što ima tu nekih izraza koji baš ne bi u novinu mogli da stanu, drugo je pitanje, ali na njegovom blogu to je sasvim prihvatljivo i ako biste ih „oduzeli” tekstu, to ne bi bilo to.
Jeste da su tekstovi duhoviti, ali ima u njima i dobre kritike. I, u svemu, on je dobronameran, ima istančani smisao za detalj, pa je meni draga njegova kolumna kako je tražio majstore da popravi neke stvarčice u svojoj kući. Toliko je tu istine u našim mukama svakodnevim, a, opet, ne možeš da se ne smeješ jer je svaki opis toliko životan da ti se čini da se sve odigrava pred tvojim očima. Uostalom, čitajte ga.
Znam da Nebojšu ne pominjem prvi put u ovoj kolumni. Mada nisam ni slutila da će njegove tekstove objavljivati i da će oni biti toliko čitani. U čemu je, onda, stvar. U tome što nam ne samo u ovim danima, nego u ovom našem životu, u ovoj svakodnevici nedostaje zdrav humor. Humor koji će nas, bar na kratko, odvojiti od briga i naša turobna lica prekriti smehom.