Filkovićeva kuća bila je biser gradske arhitekture
Još je Samu Borovszky, glasoviti mađarski povjesničar, 1912. godine Filkoviće opisao kao staru i uglednu velikobečkerečku obitelj koja nosi hrvatsko plemićko podrijetlo. Oni su u 17. stoljeću primljeni u krug plemstva, a u Banatu su neki od njih naseljeni 200 godina kasnije. Pripadali su skupini od četrdesetak obitelji iz Pokuplja u Zagrebačkoj županiji koje su dobile zamjenske posjede u okolici sela Boke. Plemićki status potvrđen im je na županijskoj skupštini 1. kolovoza 1820. godine, a u narednim će desetljećima, pa sve do kraja Prvog svjetskog rata članovi ove obitelji aktivno sudjelovati u političkom, društvenom, gospodarskom i kulturnom životu Velikog Bečkereka i Torontalske županije.
DRŽAVNI SLUŽBENICI I HUMANITARCI
Prvi znameniti izdanak ove obitelji koji se spominje, konkretno 1861. u njemačkim listovima tiskanim u Zrenjaninu, jeste Baltazar Filković. On je u to vrijeme, naime, bio načelnik Pardanjskog sreza u Torontalskoj županiji.
Isti list piše 1870. godine o darovateljima katoličke crkve u našem gradu. U uređenje njezine unutrašnjosti, donirajući bačvu tamjana, tada se uključila i Josefina Filković, supruga trgovca Pavla Filkovića. Plemenitoj akciji se istom prilikom pridružila i njihova kćer Lujza Filković, koja je poklonila svjetiljku za bočni oltar. O ovoj obitelji više se može doznati uvidom u stare mađarske osmrtnice dostupne na internetu. One nam ukazuju na to da je Josefina Filković bila kćer Johanna Baumbacha umrlog 30.10.1865. u Zrenjaninu, a da je Lujza bila udana za Nándora Feletára, predsjednika Općine Vinga u današnjoj Rumunjskoj. Pavao Filković je, pak, preminuo u 67. godini, a iza sebe je pored ožalošćene kćeri i supruge ostavio i sina koji se zvao Boldizsár. Najglasovitiji Filković koji je građanima Zrenjanina ostao u lijepom sjećanju bio je upravo on. Na funkciji zamjenika bilježnika Torontalske županije nalazio se više puta. Najprije od 16. prosinca 1895. Potom je ponovno izabran u prosincu 1901. godine i treći put istoga mjeseca 1907. Ovaj je posao obavljao i 1912. godine, da bi na kraju postao počasni bilježnik Torontalske županije. Time se bavio i tijekom Prvog svjetskog rata. Tadašnje bečkerečke novine za vrijeme rata su na njemačkome jeziku izvještavale o Filkovićevu angažmanu na prikupljanju novčane pomoći za potrebe Crvenog križa, kao i o kupnji božićnih darova za ranjene vojnike koji su se liječili u Zrenjaninu.
OD BEČKERČKE LJEPOTICE DO RUŠEVINE
Ne zna se tko i kada je izgradio zdanje koje je nekada krasilo Ulicu Kralja Aleksandra I. Karađorđevića, a nalazilo se na broju 26. Među Zrenjanincima bilo je poznato kao Filkovićeva kuća, a ova ju je obitelj naslijedila od Baumbacha u drugoj polovici 19. stoljeća. Građena je u klasicističkom stilu i bila je jedna od najstarijih profanih građevina u gradu. Vjerojatno je nastala spajanjem dva objekta objedinjenih zajedničkim krovom. Na to je ukazivala krovna konstrukcija, nepravilan ritam otvora, kao i blaga denivelacija. Dekoracija, kao i sama kompozicija zgrade bila je jednostavna, ravnih crta. Dugo godina se nalazila u zapuštenom stanju i pod zabranom za stanovanje i uporabu, da bi 2015. godine bila srušena do temelja. To je danas i dalje prazan prostor, a budući da je objekt bio kulturno dobro, a da izvorni plan nije sačuvan, investitor koji bude htio ponovno graditi morao bi prema uputama zrenjaninskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture pristupiti faksimilskoj rekonstrukciji kojom bi bilo vjerno reproducirano prvotno stanje u kojemu se zgrada nalazila.
