PREDVODNICA ZRENJANINSKIH DEMOKRATA O IZBORIMA, BOJKOTU I RADU PARLAMENTA

Nema smisla borba za ulazak u ovakvu skupštinu

Česta (i obeshrabrujuća) karakterizacija srpske političke scene: „Svi su oni isti” Alisi Kockar, v.d. predsednici Gradskog odbora Demokratske stranke, veoma smeta. Odbornica DS-a razlikuje se od mnogih kolega iz skupštinske klupe po tome što nije menjala političke partije, učestovovala je u samo jednom skupštinskom mandatu, a na sednicama je postavljala pitanja, tražila dijalog i analizirala skupštinski materijal.
Takođe, za razliku od većine starih-novih odbornika, njenog imena nema na aktuelnim izbornim listama. Kako je početkom prošle godine zajedno sa odbornicima DS-a odlučila da više ne učestvuje u radu gradskog parlamenta, tako će bojkotovati i izbore. U zrenjaninskom odboru Demokratske stranke, to se nije ni dovodilo u pitanje, ističe Alisa Kockar.
– U Skupštini grada se dugo ne odlučuje o interesima građana i ona je postala mesto donošenja unapred pripremljenih odluka. Mnogi odbornici nisu ni čitali materijal, ali su zato glasali. Kada smo pokušali da razgovaramo o fabrici guma i životnoj sredini, gradonačelnik je konstatovao da smo odjednom postali stručnjaci za gume i to je bio kraj rasprave. Nema smisla boriti se za ulazak u ovakvu skupštinu – u kojoj retko ima medija, koja se više ne prenosi u celosti, gde se ne čita materijal, nema debate. Građani nas ne čuju. Vlast čak odbija da dostavi i snimke sednica.

U lokalnom parlamentu se donose odluke koje se direktno tiču života Zrenjaninaca, recimo o komunalnim pitanjima, ali opet ima toliko neslaganja među odbornicima?
– To mi je bilo jedno od najvećih iznenađenja, posebno na početku mandata. Smatrala sam da bi trebalo da postoje teme oko kojih se moramo slagati. Bilo bi logično da mi odbornici sa teritorije iste mesne zajednice budemo jedinstveni oko problema našeg kraja – kakva je komunalna infrastruktura, da li postoje igrališta, imamo li kanalizaciju, da li smo postavili ležeće policajce oko škola. Iako ih ove teme direktno dotiču, mnogi opet nisu hteli njima da se bave. Nisam tada razumela, a moram da priznam ni sada – da je to pitanje političke partije i da se mora pratiti šta partija kaže. Oko fabrike vode bi svi trebalo da se složimo (smeh) – ne nužno oko načina, ali makar da razgovaramo i tražimo rešenje.

Druge opozicione partije planiraju da izađu na izbore kako bi se borili kroz instituciju parlamenta?
– Tokom gotovo četiri godine zrenjaninska opozicija je sabijala redove i zaista smo se trudili da mnoge akcije radimo zajedno. Bez obzira na neke ideološke razlike, međusobno se poštujemo jer delimo tešku situaciju u kojoj se opozicija nalazi. Ne želim da kažem ništa loše ni o kome i mislim da je njihova odluka rezultat pogrešne procene. Sam ulazak u skupštinu ne daje efekta – što sam kao odbornica uvidela. Zapravo moramo da se borimo za promenu sistema i tek bi onda imalo smisla biti član ove institucije – makar imati i samo jednog odbornika čiji će se glas čuti.

Da li odluka o bojkotu vodi ka političkoj marginalizaciji DS-a? Izmešta li van zone komfora?
– Da, jer svaka partija postoji da bi učestvovala na izborima, ali ne mislim da vodi ka marginalizaciji ako je u pitanju aktivan bojkot, kakav mi sprovodimo. Bojkot nas vodi ponovnom uspostavljanju poverenja sa građanima. U svim strankama i na svim nivoima vlasti imamo dugo iste političare na sceni, pa su zato građani prestali da veruju političkim partijama, ne želeći da se bave politikom, smatrajući da „svi su isti”. Neizlaskom na izbore držimo svoju reč i dokazujemo da nam fotelja nije bitna već da se borimo za sistem.

Kako bi izgledalo vaše učešće u političkom životu nakon bojkota?
– Nešto ostaje da se vidi, a trenutno nastavljamo kao i do sada – boreći se van skupštine na sve načine. O bojkotu razgovaramo sa članstvom i sa građanima, posećujemo mnoga mesta – negujemo direktan kontakt sa ljudima. Aktivni smo i preko društvenih mreža. Ljudi su često raspoloženi za razgovor jer nemaju priliku da neke stvari čuju iz medija. Mnoga mesta nemaju nijedan lokalni medij koji izveštava o opozicionim sadržajima. Zato takvi razgovori postaju izuzetno važni kao način prenošenja poruke.

Da li se različite struje unutar Demokratske stranke razmimoilaze po pitanju izlaska na izbore? Lane je bilo reči o ujedinjenju stranke…
– Verujem da su „razmimoilaženja” zapravo dokaz slobode mišljenja u DS-u. Stavovi su različiti i oko izlaska na izbore, oko toga kako voditi kampanju i kuda stranka treba da ide, a to je za mene sasvim normalna stvar i razlog zašto sam pre deset godina odabrala da se učlanim u DS.
Naravno, uvek ima pojedinaca koji su glasniji ili se naljute, ali čini mi se da u većini slučajeva medijske priče o dešavanjima u DS-u ne odgovaraju istini i da su „naduvane”. O ujedinjenju
DS-a će se govoriti posle izbora. Mogu da kažem da nije zapelo u Zrenjaninu (smeh).

Da li vam se obraćaju građani?
– Da, mada vrlo bojažljivo i ne javno. U poslednje vreme je jasno kakav je odnos vlasti prema opoziciji – građani strepe šta će da im se desi ako budu povezani sa nama. Zato se obraćaju putem posrednika. Tako smo još u januaru otvorili priču oko otpuštanja u Drekslmajeru.

  • IZBEGAVANJE ODGOVORA
    Kako bi dobili podatke od gradske vlasti, odbornici opozicije često su se obraćali Povereniku za pristup informacijama od javnog značaja. – Skoro dve godine smo potraživali ugovor o fabrici vode. Da nismo toliko dugo „vršili pritisak”, ne bismo znali da je potpisan protivzakonito. Pokušavaju da izbegnu i druge odgovore. U poslednje vreme sam se bavila tablama pri ulazu u grad – za koje izgleda niko nije nadležan. Na tabli piše nešto što nije zvaničan naziv grada, što je protzivzakonito. I taj proces je pred poverenikom – navodi Alisa Kockar.

Milana Maričić