PREMIJERA PREDSTAVE NA LUTKARSKOJ SCENI: ,,Divljožder ili zašto ne želim da porastem”

Najmlađi sugrađani će od ove nedelje imati priliku da uživaju u još jednoj novoj predstavi Lutkarske scene Narodnog pozorišta „Toša Jovanović“ i da se upoznaju sa Mališanom, njegovim vernim Ćebencetom-Bebencetom, Strašnim Lavom, Opasnim Krokodilom ali i strašnim Divljožderom. Premijera je zakazana za 1. mart u 18 časova na velikoj sceni Narodnog pozorišta – najavljeno je na današnjoj konferenciji za medije na kojoj su govorili lutkar i režiser Jovan Caran, glumac Danilo Mihnjević i rukovodilac Lutkarske scene Tatjana Paskaš.


Predstava se na metaforičan način bavi odrastanj
em, polaskom u vrtić i odvajanjem od roditelja, ali i vršnjačkim nasiljem, koje je nažalost prisutno već u najranijem dobu. Ona je autorski je projekat Jovana Carana – Denisa.

Ako prihvatimo činjenicu da su bajke stvorene kao jedna vrsta pomoći pri razumevanju sveta tokom odrastanja, onda i u stvaranju nove lutkarske, bajkovite priče, treba da poštujemo to načelo. U bajkama se obilato koriste metafore, a posebno alegorija – izjavio je Jovan Caran.

Da predstavu oživi pred očima najmlađih, pored Carana, zadužen je glumački tim Lutkarske scene koji čine Nataša Milišić, Tatjana Barać, Snežana Popov, Danilo Mihnjević i Andrija Poša, dok će se u naslovnoj ulozi Divljoždera naći Miroslav Maćoš.

Pre svega bih istakla pedagošku ulogu pozorišta koja je jako važna kao pomoć deci da se snađu u svetu i životu koji je pred njima. Ovu predstavu smo realizovali u saradnji sa učenicima Osnovne škole „Vuk Karadžić”. Kada je Jovan Caran napisao tekst, dok još uvek nije bio gotov, održali smo jednu čitaću probu i posmatrali kao deca razumeju ono o čemu smo im govorili. Oni su izneli svoja mišljenja koja su nama pomogla, a ono što njima nije bilo jasno, mi smo im objasnili – kazala je Tatjana Paskaš.

Muziku za „Divljoždera” uradio je glumac Danilo Mihnjević koji prati Caranov rad dugi niz godina, i ističe da sve njegove predstave imaju karakterističnu crtu, a to je „naravoučenije”, odnosno didadktička i poučna metoda koju deca pamte.

Caranov rad se razlikuje od klasičnih, konceptualnih radova reditelja i kod njega se stvara kreativni proces u toku nastanka ideje, i sve je često podložno promenama. To zahteva veliku koncentraciju u svakom smislu, čak i kada je o muzici reč. Muzika je kao i svetlo, važan element koji upotpunjava koncept predstave, i sve mora savršeno da funkcioniše – rekao je Mihnjević.

M. Malbaški
Foto: Uroš Stepanov