Slobodniji mediji – manje „lova u mutnoj vodi”

Piše: dr Dejan Molnar,
vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Zrenjanin ponovo potresa korupcionaška afera. Naš grad je, ovoga puta, dospeo u centar pažnje zbog sumnji da je bilo zloupotreba u poslovima povezanim sa fabrikom vode. I na ovom primeru se pokazalo da su javne nabavke, javno-privatno partnerstvo i sa njima vezane aktivnosti veoma „pogodne” za korupciju.
Korupcija se može opisati kao korišćenje javnih ovlašćenja u cilju ostvarivanja privatnih koristi onih koji se nalaze na odgovornim mestima u državnoj administraciji i politici.
Brojni su razlozi za koruptivno ponašanje. Ekonomski uzroci korupcije potiču od konkretnog materijalnog interesa korumpiranog lica i onog koji ga podmićuje. Iako nizak nivo životnog standarda (male plate) državnih službenika, prosvetnih radnika, sudija, lekara, policajaca i dr. svakako jeste „plodno tlo” za korupciju, činjenica je da to nije njen osnovni uzrok.
Sistemski uzroci korupcije su mnogo opasniji. Oni se tiču kvaliteta institucija u jednom društvu. Slabe institucije pogoduju „ekspanziji” koruptivnih radnji. Ukoliko procene da mogu proći nekažnjeno, ljudi su skloni da preduzimaju aktivnosti koje mogu štetiti celom društvu zarad sticanja pojedinačnih (ličnih) koristi. U pitanju je tzv. moralni hazard. Kada je izvesno da će neko drugi (država, društvo) „pokriti” gubitke i/ili da neće biti odgovarajuće sankcije (kazne) za koruptivne aktivnosti, ljudi su spremni da za sebe „prigrabe” privatne koristi ne vodeći mnogo računa o širim društvenim posledicama. Sa druge strane, jake institucije, jasna pravila i procedure, pravičnost i jednakost pred zakonom, efikasno sudstvo itd. najbolji su „lek” protiv korupcije. Pravila, poštovanje pravila i sankcije za njihovo nepoštovanje jedina su brana od rasplamsavanja koruptivnog ponašanja. Pri tome, pogrešan je stav da pravila moraju da budu u potpunosti pravična. Realniji je rezon da ona ne postoje da bi bila pravična, već da bi se poštovala. A samo onda kada ih poštuju svi i kada važe za sve na isti način postoje i kvalitetni institucionalni aranžmani koji povećavaju stepen poverenja u jednom društvu, kako između pojedinačnih aktera, tako i na relaciji pojedinac – država.
Korupcija je u manjoj ili većoj meri prisutna u gotovo svim segmentima društva. Međutim, umajući u vidu značaj koji pojedine profesije/delatnosti imaju, te njihov uticaj na izgradnju osećaja sigurnosti i poverenja u zajednici, kao oblasti od posebnog rizika izdvajaju se korupcija u pravosuđu, zdravstvu, obrazovanju, policiji, procesu privatizacije, postupcima javnih nabavki itd.
Antikoruptivna politika zauzima važno mesto u procesu ispunjavanja političkih, ekonomskih, pravnih, administrativno-birokratskih i drugih kriterijuma za pristupanje naše zemlje Evropskoj uniji.
Nezamenljivu ulogu u borbi protiv korupcije imaju nezavisni mediji i sloboda štampe, jer sprečavaju „zamagljivanje” javnih poslova, kontrolišu rad javnih službenika i institucija i blagovremeno informišu javnost. U mnogim slučajevima su upravo mediji otkrivali i ukazivali na koruptivne aktivnosti. Što su mediji slobodniji društvo je prozračnije, pa se manje „lovi u mutnoj vodi”.