Treći decembar i osmeh

Piše: Milena Bečejac

Od 1992. godine, odlukom Ujedinjenih nacija, treći dan poslednjeg meseca u godini je posvećen osobama sa invaliditetom. Moto ovogodišnjeg jeste „Pristupačna budućnost”. Kako se kaže, to je povod i prilika da se skrene pažnja na svakodnevne, nerešene probleme sa kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju…
To je taj dan, kao što postoje i drugi dan kada se, pojačano, govori o različitim temama. Ali, kada su u pitanju osobe sa invaliditetom (i ne samo oni), svaki dan je njihov, odnosno naš. Jer, svi smo mi isti, samo su nam uslovi u kojima živimo ovaj život svakodnevni, nešto malo različiti.
Bila sam ovog 3. decembra u Klubu „Dositej”. Tog dana je postavljena pristupna staza kojom se ulazi odnosno izlazi iz ove prostorije. Sastali su se članovi udruženja koja okupljaju osobe obolele od cerebralne paralize (CDP) i Udruženja paraplegičara Banata… Uz Nedine kroasane, vreme je brzo prošlo…
Ono što sam prvo primetila je – osmeh. Znam da im nije lako. Ali, ako neko hoće da se raduje svakom danu i napoji optimizmom, trebalo bi da se druži sa našim sugrađanima – u ovom slučaju, većina ih je vezana za kolica, ili druga sredstva koja im omogućavaju da koračaju… A koračaju, vrelo smelo, i hrabre jedni druge, ali i oni koji nisu članovi udruženja.
Snežanu Nikolič sam davno upoznala, kada je za đake iz OŠ „Petar Petrović Njegoš” bila organizovana mala škola streljaštva. U utorak sam je videla, lepu, nasmejanu, doteranu… Govorila je gospođi koja je teško pokretna, da ne sme da odustane, da mora da se šeta…
– Upoznala sam mnogo osoba u kolicima koji su rođeni sa nekim oblikom invaliditeta i divila se njihovom optimizmu. Znate, oni koji su od rođenja vezani za kolica, nekako su borbeniji od nas koji smo se kasnije našli u takvoj prilici – kaže Snežana.
Drago Ilić, predsednik Udruženja osoba obolelih od cerebralne paralize, domaćin sastanka, predložio da bude još više pristupnih rampi, da se toaleti u ustanovama, restoranima, prilagode osobama sa invaliditetom…
Ali, završimo sa osmehom. Osmeh uz koji vode svoju životnu bitku, osmeh posle osvojene pobede na sportskim takmičenjima, osmeh u krugu porodice, osmeh za sve nas… Za ovaj grad, koji za sve nas mora da bude mnogo lepši, pristupačniji…